beats by dre cheap

Evo meeee ljudi....III dio

Juhu juhu evo mene , tj. nas, nastavljamo sa pisanjem bloga... konačno!!

Nakon dosta neprespavanih noći, plača, grčeva, pa opet plača negdje oko 3 ujutro...mjenjanja pelena povazdan (mada mi je super-supruga uglavnom glavna uloga uz naše malo zlato), evo nas ponovo.

Al' brate, preslatka je mašala:-))). Zovemo je: macoza, curični, mici, curica, mačkica, jubav...a dobila je i prijateljicu zvečku-Mevlidu, hehe:-))

Eh, sada, da dovršim priču!
Ni sam ne znam kako sam sjeo u auto i gdje sam parkirao. Imao sam osjećaj da je dobar komad moje glave ostao ispred limenih vrata porodilišta. Ubrzo sam se našao ispred zgrade sa četiri piva u kesi i nekim jadnim sendvičem od piletine. Stvarno mi je dobro došlo da se istuširam i nekako sa sebe saperem sve one loše stvari pokupljene u bolnici. U trenu su mi pive sletile niz grlo, a sendvič malo teže. Vjerujem da sam tada od uzbuđenja i litru rakije mogao popiti, a da mi ništa ne bude. Stvarno opak adrenalin!
Slijedeća stvar koje se sjećam bio je moj odlazak do punice (punki:). Tamo je sa punki bila neka žena koje se jedva, kroz maglu sjećam (nije od pive) i uopšte se ne sjećam sta smo pričali i da li smo pričali...znam da je tv bio upaljen i to je sve.
Sve neke slike, neko prebacivanje u glavi, zbrka...odjednom ja u bolnici ponovo, ispred vrata al sada u društvu punice, šure i super-suprugine tetke, možda sati negdje oko 21.00.
Možda sam bio i u zoni sumraka, ali se ne sjećam
Tetka mi je dala čokoladicu i onda su se otvorila ta famozna limena vrata i pojavila se povelika žena sa jasnim pogledom prema nama...'Gdje je muž?' ....ja sam podigao ruku, k'o u školi, i u trenu bio kraj nje (prije toga sam dugo razmišljao da li, ustvari, da budem na porodu ili ne). Ta žena (babica) imala je tako puno pozitivnog u sebi, izgledala je vrlo hrabro, jako, puna samopouzdanja, tako da sam se u trenu odlučio da prisustvujem porođaju.
Dug hodnik, polumračan (21.30h), par neonskih svjetala koje rade, neka pomoćna babica (pedijatrijska sestra) objašnjava mi kako da navučem 'zeleno odijelo'...iskreno govoreći, drugačije sam zamišljao porodiljnu salu, sa onim pločicama i dosta zastarjelog komunističkog namještaja, više mi je ličila na mesnicu nego na mjesto gdje rode donose bebe.
Vrlo čudan osjećaj, neopisiv, nadam se da sam doktoru rekao 'dobro veče', možda sam rekao 'đesi majstore' (nadam se da nisam)...srce ispada, panika, strah, trka, frka...vidim super-suprugu kako leži na stolu...prejaka svjetlost...kad sam prišao stolu kratko sam poljubio svoje pile, i doktor mi kratko objasni šta je moja uloga (podupiranje glave jasukom...baš zahtjevna uloga, heh)...Uh, ljudi, i onda krenu!!
Svi su, ustvari, bili iskulirani, sa jasnim pogledima, osim mene i mog zlata što se patilo...na njoj se već vidjelo mnogo umora, patnje, boli, i izgubljenosti...čekala je kraj...već joj je nestajalo snage..kosa zaljepljena na čelu, unezvjeren pogled. Ubrzo je slijedio prvi porođajni trud, ja pokušavam da pomognem pridržavajući glavu (evo upravo mi je priznala da joj je više pomoglo to što je osjećala moje prisustvo nego ta moja 'silna pomoć pridržavanja') i gledam doktorova leđa koji se nagnuo da pritisne stomak, da naša mačkica što brže dođe na svijet. Pa ponovo, pa stanka od minute, pa opet vrisak. Guraj! Puši! Diši! Evo ga! Evo ga! Bravo! Još malo! I onda sam ugledao malu glavu kako viri, e taj se osjećaj ne može ni opisati, pa neću ni pokušavati...ubrzo je sva bila vani i sve je bilo gotovo, kratko kupanje, ispiranje dišnih kanala i prvi plač, koji smo sa strahom dočekali, al se ni to ne može opisati. Ohhh hvala ti Bože!

Babica mi je dozvolila da je odmah vidim, onako slatku, crvenu, ehheh, male slatke oči su me pogledale i u njima sam vidio da su jedva dočekale da nas vide :)))
Svi smo bili umorni, pa i naše zlato koje su odmah vakcinisali i dali mi da oko nje svežem broj 17.
 Također sam super-harbroj-supruzi  pokušao zavezati isti broj oko drhteće ruke, kratko je poljubio, rekao da je sve ok, sjećam se da sam rekao "sve je ok ništa se ne brini :)))"
I to bi vam bilo to. Jedan jako zanimljiv dan u našim životima :)

Ćao i do sljedećeg posta, čuvajte se


Novi život
http://63000000ijedan.blogger.ba
22/12/2009 23:28