Novi život

Na obostranu inicijativu mene i moje djevojke,pardon žene,odlučili smo da počnemo sa pisanjem ovog bloga s ciljem,ma nema cilja, nego onako čisto iz želje da se nekad sjetimo, nasmijemo tekstovima koje ćemo ispisati (neki će se pronaći u svemu) ..

24.12.2009.

Ja i moja macoza by mamaodformata

Tako je mužu moj, potpuno te podržavam kad je riječ o ekologiji i edukaciji naše djece i odraslih u tom smijeru...da nam je bar naučiti odrasle da ne uče one manje odrasle da bacaju papire po ulici, smeće sa balkona, kese kroz prozore tramvaja i sl.

Evo moja mrvica sad zvirnja po sobi sa svog strateškog položaja (luster je idalje najzanimljiviji:-), a mama će kao da se pravi korisna (teško joj pada što ne radi), sa svojim kao 'korisnim' savjetima na blogu i da dopuni tatu kad je riječ o slatkim patnjama kroz koje roditelji novorođenčeta prolaze. 

Mama uvijek mora biti ozbiljna i dosadna, hehe, već vidim kako će u ovom dvojcu 'mama i tata', tata biti onaj zabavni koji se šali i igra, a mama ona vječno zabrinuta sa uvijek 'korisnim' savjetima, za koje samo ona misli da su korisni. Btw., ovo je treći mjesec kako mama nije nigdje izašla sem do granapa, pa ne zamjerite ako sam malo zaboravila kako se prati normalan tok misli.

Današnja tema, drage moje buduće mame, GRČEVI...ti famozni bejbi-grčevi...(prije nego što sam dobila bebu nisam ni znala da takvo nešto postoji - to opravdava onu ' za dijete nikada nisi potpuno spreman'). Ako sam i čula za to, onda sam mislila da ih bebe koje doje nemaju.

Dakle, nekih 10-tak dana nakon što se naše pile rodilo, počeo je čudan plač 'bez razloga', meni je tada izgledao bezrazložan, jer nije bila ni gladna ni mokra (a meni su govorili ' malo dijete mala briga' il je gladna, il mokra hehe). Plač je, posebno, znao biti intenzivnan jednom u toku 24 sata, u određenom periodu...tad bi mama i tata počeli lupati glavom od zid, pa se sudarati jedno sa drugim po sobi, a nosanje bebe nije prestajalo...mama je u jednom trenutku tužno rekla tati 'prosviraću si mozak'.

Interesantno je da ni jedan plač ne iritira kao plač vlastitog djeteta (posebno kad si nemoćan da mu/joj pomogneš). Kao da si imun na sve druge plačeve, druge djece, a zdražljiv si i reaguješ na samo taj jedan glas, glas vlastitog mladunčeta. Kao da nam je mozak podešen na samo jedan ton, koji se u trudnoći ugrađuje u bebine glasnice, hehe...

Nego da se vratim temi, mama i tata su polako počeli da lude, tužni što ne mogu da pomognu svome piletu. Mama bi svaki put dobila želju da je vodi doktoru, ali bi se uz tatin glas razuma predomislila, jer u čekaonicama domova zdravlja mogu se pokupiti mnogo ozbiljnije bolesti.

Ipak, jedno vrijeme, i pored silne literature koju smo nabavili, nismo bili sigurni o čemu se radi. Eh kad smo definitivno zaključili da su grčevi, onda smo probavali i masaže, i čajeve i kapi i sirupe i ništa nije pomagalo, osim, pazite sad, FENA:-))) Kasnije smo saznali da čak spadamo u kategoriju roditelja koji su 'imali sreće', moš' mislit', jer beba nije svaki dan imala grčeve i kad bi se pojavili trajali bi svega po pola sata.

Dakle, buduće mame, kupite neki super izdržljiv fen za kosu, i kad beba počne vrištati a vi upalite fen (sad zvučim ko Đuro i njegove kućne čarolije), i beba se fokusira na zvuk a ne na bol, dok grč ne prođe. Pored fena, obavezno grijte krpu namazanu bademovom kremom i stavljajte je toplu na bebin stomak. A pored fena i krpe, nabavite i pilates loptu, dobro će doći kod uspavljivanja bebe.

Caos

Novi život
<< 12/2009 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

na ovo klikamo počesto

Probajte dobrih tekstova
www.e-novine.com
www.pescanik.com

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
6324

Powered by Blogger.ba