Novi život

Na obostranu inicijativu mene i moje djevojke,pardon žene,odlučili smo da počnemo sa pisanjem ovog bloga s ciljem,ma nema cilja, nego onako čisto iz želje da se nekad sjetimo, nasmijemo tekstovima koje ćemo ispisati (neki će se pronaći u svemu) ..

20.10.2009.

Evo meeee ljudi....II dio

Znam da sam dodao stvari sestrici i sjeo na jednu od tri stolice koje su ispred limenih vrata gdje sam ostavio svoja dva zlata. Vrijeme stalo. Osjećam u zraku nešto čudno-neopisivo. Sam si. Sjediš i blejiš okolo sa najvjerovatnije najčudnijim pogledom koji si u lajfu imao. Ljudi prođu i gledaju me onako , nekako čudno, prestrašeno... Raščupane kose sjedi neki lik i okolo ubija pogledom nadajući da će mu neko pomoći, nešto reći, al' ništa , samo prođu za svojim poslom a ja eto ostajem opet sam sa svojim pogledom i limenim vratima ispred sebe.
Dogovorili smo se da nećemo svima razglasiti kao mi u bolnici da eto svoje previše ne sikiriki, nego kad mi super-mama javi da će uskoro u salu za donošenje mladih slatkih "mačkica" na svijet, e tad ja palim mob. i redom zovem sve naše bliže ljude. Tako je nekako  i bilo.
Sati, nešto oko 13. U meni 4 očajno ružne bolničke kafe i Oslobođenje u rukama. Ne čitam naravno, nego eto tako ih nosim okolo.
Kako  je opasno znati da ne možeš pomoći, strašan osjećaj. Samo možeš moliti (vjerovatno i ateisti tad mole nešto) da sve bude ok. Vraćaš film jesi li šta ružno u lajfu uradio, pregazio goluba, mačku..., sve te neke stvari prolaze ispred očiju. Kontaš koliko si puta opsovao, ma svašta se vrti po glavi.
Brojiš sestrice koje prolaze kraj tebe kao kraj bandere, brojiš pločice na podu, jedeš nokte, blejiš u prazno, ne razmišljaš o nicemu samo eto tako utačkan pa ti komotno mogu sve ukrasti, ti jednostavno nemaš pojma , jer apsolutno nisi duhom tu nego negdje... čekaš nešto da se desi a ne znaš kad i šta jer  strah od nepoznatog je j...o opak, tj. fuj!
I buduće tate neka ponesu 5L vode jer je fakat trebamo u to vrijeme. Savjet :)

Povremeno stanem i okrenem se da vidim spavaju li moje cure dok tata stavlja sve ovo na e-papir...  Dobro je,  spavaju ...

Nakon par sati hodanja ispred vrata dobijem sms u kojem stoji da će mi super-mama ostati i da idem kući jer nema potreba da se tu vrzmam, umaram, nego kući na tuš pa će mi poslije javiti šta dalje. Još nisu rekli kad će sve to da se desi al' eto svi smo znali da će nekad uskoro. To je stajalo u zraku, dijelilo stolicu sa mnom ispred limenih vrata, jednostavno je bilo tu...

opet cu nastaviti... (heheh opet Zagor i njegovi romani)


Novi život
<< 10/2009 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

na ovo klikamo počesto

Probajte dobrih tekstova
www.e-novine.com
www.pescanik.com

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
6426

Powered by Blogger.ba