Novi život

Na obostranu inicijativu mene i moje djevojke,pardon žene,odlučili smo da počnemo sa pisanjem ovog bloga s ciljem,ma nema cilja, nego onako čisto iz želje da se nekad sjetimo, nasmijemo tekstovima koje ćemo ispisati (neki će se pronaći u svemu) ..

20.10.2009.

Evo meeee ljudi....II dio

Znam da sam dodao stvari sestrici i sjeo na jednu od tri stolice koje su ispred limenih vrata gdje sam ostavio svoja dva zlata. Vrijeme stalo. Osjećam u zraku nešto čudno-neopisivo. Sam si. Sjediš i blejiš okolo sa najvjerovatnije najčudnijim pogledom koji si u lajfu imao. Ljudi prođu i gledaju me onako , nekako čudno, prestrašeno... Raščupane kose sjedi neki lik i okolo ubija pogledom nadajući da će mu neko pomoći, nešto reći, al' ništa , samo prođu za svojim poslom a ja eto ostajem opet sam sa svojim pogledom i limenim vratima ispred sebe.
Dogovorili smo se da nećemo svima razglasiti kao mi u bolnici da eto svoje previše ne sikiriki, nego kad mi super-mama javi da će uskoro u salu za donošenje mladih slatkih "mačkica" na svijet, e tad ja palim mob. i redom zovem sve naše bliže ljude. Tako je nekako  i bilo.
Sati, nešto oko 13. U meni 4 očajno ružne bolničke kafe i Oslobođenje u rukama. Ne čitam naravno, nego eto tako ih nosim okolo.
Kako  je opasno znati da ne možeš pomoći, strašan osjećaj. Samo možeš moliti (vjerovatno i ateisti tad mole nešto) da sve bude ok. Vraćaš film jesi li šta ružno u lajfu uradio, pregazio goluba, mačku..., sve te neke stvari prolaze ispred očiju. Kontaš koliko si puta opsovao, ma svašta se vrti po glavi.
Brojiš sestrice koje prolaze kraj tebe kao kraj bandere, brojiš pločice na podu, jedeš nokte, blejiš u prazno, ne razmišljaš o nicemu samo eto tako utačkan pa ti komotno mogu sve ukrasti, ti jednostavno nemaš pojma , jer apsolutno nisi duhom tu nego negdje... čekaš nešto da se desi a ne znaš kad i šta jer  strah od nepoznatog je j...o opak, tj. fuj!
I buduće tate neka ponesu 5L vode jer je fakat trebamo u to vrijeme. Savjet :)

Povremeno stanem i okrenem se da vidim spavaju li moje cure dok tata stavlja sve ovo na e-papir...  Dobro je,  spavaju ...

Nakon par sati hodanja ispred vrata dobijem sms u kojem stoji da će mi super-mama ostati i da idem kući jer nema potreba da se tu vrzmam, umaram, nego kući na tuš pa će mi poslije javiti šta dalje. Još nisu rekli kad će sve to da se desi al' eto svi smo znali da će nekad uskoro. To je stajalo u zraku, dijelilo stolicu sa mnom ispred limenih vrata, jednostavno je bilo tu...

opet cu nastaviti... (heheh opet Zagor i njegovi romani)


15.10.2009.

Evo meeee ljudi....

Ehej cao. Kako je? Ja , tj. mi dobro :)) tj.suppejj dobjo :))
"Mackica" je stigla. Da dobro ste culi, dosla sam ja na ovaj svijet... da, da... nema vise zaj...cije sad sam i zvanicno postao TATA hhihii
Proslo je vec oko mjesec dana i navikavamo se , trazimo se u svemu tome ja i moja supej-supruga koja je sve ovo podnijela opako hrabro i ja je ovom prilikom ljubnem 300 na sat, eto tako da znas :))
Sve hocu da dodjem na blog da sta napisem , da eto nekom pomognem , (valjda sebi)  stavljanjem nasih "slatkih muka" na ovaj e-papir ali bas se nema vremena  kako "upade" u nas zivot nasa mala "mackica".
Stvarno treba mlade ljude poducavati kako biti tata ili mama, majke mi... Ovim putem apelujem na ljude koji imaju dobre kontakte sa tamo nekim ljudima da se otvori neki centar, neka vrsta pomoci buducim roditeljima, jer stvarno je svaka pomoc super ... Nisu dovoljne vjezbe za trudnice jer je to samo dio onog sto ceka mlade roditelje, a i na tim vjezbama ne daju krkanima balkancima da prisustvuju... bas smo uzas...
Uglavnom je "Maca" tu, evo upravo se probudila da se najede prije ponovnog sna, (nadamo se da ce brzo zzz...), malo je zaplakala i sad je smirena  u narucju nase supeJ - supruge - mame a ja eto koristim priliku da zavrsim ovaj post. Iskreno govoreci frka je, mame mi, jest jest... uh koja promjena, onako polu-radikalno za sve oko nas a pogotovo za mlade mame, jer , ma treba im pomoci u svakom slucaju... (tek sad gledam na svoje roditelje drugim ocima hehhe)
Sve je ok dok je bila u stomaku, pa kao malo se mrda unutra, pa se malo mazimo ja i "stomak", pa gle nogica, jel ovo nogica i sve tako ... Prodje tih 9 mjeseci ... 3 ujutro... trudovi...patnja supruge a ja je gledam nekim pogledom , onim kojim nista ne mozes pomoci nego samo gledati...bespomocan si...Odlazimo u bolnicu i brzo se vracamo jer nije vrijeme... Opet bolovi i ponovni odlazak u bolnicu nekad oko podne taj dan...
Tad nam je nasa mamica i ostala a ja opet onako sa pogledom ostadoh sam iza nekih dosadnih limenih vrata...
Nastaviti ce se....
(ovo sam nastaviti ce se bas mrzio u zagorovim romanima , mame mi :))

Novi život
<< 10/2009 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

na ovo klikamo počesto

Probajte dobrih tekstova
www.e-novine.com
www.pescanik.com

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
6587

Powered by Blogger.ba