Novi život

Na obostranu inicijativu mene i moje djevojke,pardon žene,odlučili smo da počnemo sa pisanjem ovog bloga s ciljem,ma nema cilja, nego onako čisto iz želje da se nekad sjetimo, nasmijemo tekstovima koje ćemo ispisati (neki će se pronaći u svemu) ..

14.02.2010.

14. 02.

  Sretna nam godišnjica, ljubavi!
    Hvala ti za još 365 dana pubertetske
    zaljubljenosti, privrženosti,
    poštovanja, ispunjenosti, poljubaca,
    smijeha, šetnji i jutarnjih kafa...
    I još mnogo čega...
    Volim te
    PS. tvoja Zarifov'ca:-))))
   

08.02.2010.

Dok spavaš...

        
Evo, gledam te ljubavi moja i razmišljam, zar je moguće ovako nekoga voljeti, zar je moguće, bez prestanka, željeti biti sa tobom, neumorno ispunjavati svaku tvoju želju, smijati se i plakati sa tobom, osjećati krivnju kad nismo zajedno...

Volim te!
Gledam rukice, ljubim ih, nogice, nos mali i okrugle obraze (pazim da te poljupci ne probude)...milujem mekanu, plavu kosicu...slušam kako dišeš...pomišljam: Ja sam najsretnija mama najljepšeg djeteta na svijetu:-)))

Uz tebe, svijet je sasvim drugačiji, stvari imaju nova mjesta, bitno je davno postalo nebitno. Volim te!
Samo je bitno zaštititi te, sačuvati ti zdravlje, pomoći ti da odrasteš u prekrasnu mladu ženu, bezuslovno te prihvatiti zauvijek.

Do kraja života samo tvoja, tebi na usluzi , milo moje...
Tvoja MAMA

24.12.2009.

Ja i moja macoza by mamaodformata

Tako je mužu moj, potpuno te podržavam kad je riječ o ekologiji i edukaciji naše djece i odraslih u tom smijeru...da nam je bar naučiti odrasle da ne uče one manje odrasle da bacaju papire po ulici, smeće sa balkona, kese kroz prozore tramvaja i sl.

Evo moja mrvica sad zvirnja po sobi sa svog strateškog položaja (luster je idalje najzanimljiviji:-), a mama će kao da se pravi korisna (teško joj pada što ne radi), sa svojim kao 'korisnim' savjetima na blogu i da dopuni tatu kad je riječ o slatkim patnjama kroz koje roditelji novorođenčeta prolaze. 

Mama uvijek mora biti ozbiljna i dosadna, hehe, već vidim kako će u ovom dvojcu 'mama i tata', tata biti onaj zabavni koji se šali i igra, a mama ona vječno zabrinuta sa uvijek 'korisnim' savjetima, za koje samo ona misli da su korisni. Btw., ovo je treći mjesec kako mama nije nigdje izašla sem do granapa, pa ne zamjerite ako sam malo zaboravila kako se prati normalan tok misli.

Današnja tema, drage moje buduće mame, GRČEVI...ti famozni bejbi-grčevi...(prije nego što sam dobila bebu nisam ni znala da takvo nešto postoji - to opravdava onu ' za dijete nikada nisi potpuno spreman'). Ako sam i čula za to, onda sam mislila da ih bebe koje doje nemaju.

Dakle, nekih 10-tak dana nakon što se naše pile rodilo, počeo je čudan plač 'bez razloga', meni je tada izgledao bezrazložan, jer nije bila ni gladna ni mokra (a meni su govorili ' malo dijete mala briga' il je gladna, il mokra hehe). Plač je, posebno, znao biti intenzivnan jednom u toku 24 sata, u određenom periodu...tad bi mama i tata počeli lupati glavom od zid, pa se sudarati jedno sa drugim po sobi, a nosanje bebe nije prestajalo...mama je u jednom trenutku tužno rekla tati 'prosviraću si mozak'.

Interesantno je da ni jedan plač ne iritira kao plač vlastitog djeteta (posebno kad si nemoćan da mu/joj pomogneš). Kao da si imun na sve druge plačeve, druge djece, a zdražljiv si i reaguješ na samo taj jedan glas, glas vlastitog mladunčeta. Kao da nam je mozak podešen na samo jedan ton, koji se u trudnoći ugrađuje u bebine glasnice, hehe...

Nego da se vratim temi, mama i tata su polako počeli da lude, tužni što ne mogu da pomognu svome piletu. Mama bi svaki put dobila želju da je vodi doktoru, ali bi se uz tatin glas razuma predomislila, jer u čekaonicama domova zdravlja mogu se pokupiti mnogo ozbiljnije bolesti.

Ipak, jedno vrijeme, i pored silne literature koju smo nabavili, nismo bili sigurni o čemu se radi. Eh kad smo definitivno zaključili da su grčevi, onda smo probavali i masaže, i čajeve i kapi i sirupe i ništa nije pomagalo, osim, pazite sad, FENA:-))) Kasnije smo saznali da čak spadamo u kategoriju roditelja koji su 'imali sreće', moš' mislit', jer beba nije svaki dan imala grčeve i kad bi se pojavili trajali bi svega po pola sata.

Dakle, buduće mame, kupite neki super izdržljiv fen za kosu, i kad beba počne vrištati a vi upalite fen (sad zvučim ko Đuro i njegove kućne čarolije), i beba se fokusira na zvuk a ne na bol, dok grč ne prođe. Pored fena, obavezno grijte krpu namazanu bademovom kremom i stavljajte je toplu na bebin stomak. A pored fena i krpe, nabavite i pilates loptu, dobro će doći kod uspavljivanja bebe.

Caos

24.12.2009.

Dram orkestar

Opet sam se zeznuo i nakog one hladnoće lude koja nas zadesila, onaj snijeg opako-dosadni, bljuzgavice, smrznutih ušiju ja eto opet istu zimsku  odjeću i na ovaj neki plus koji se odjednom pojavi upadoh u tramvaj sa kapom, šalom, dugim gaćama, dvoje čarapa... (uh koja greška) a u tramvaju 300 ljudi i grijanje na +50 !!!
Stvarno mi je došlo da iskočim kroz mali prozor od te vreline, majko moja !!
Tako da sam nekako došao do posla tih par stanica i brzinom svjetlosti strgao sve sa sebe..

Evo upravo gledam sve te stvari i teba mi torba da vratim kući sve to :)

Baš je čudan ovaj vakat došao... valjda globalno zatopljenje zadesi i našu malu BiH. Ali to nije današnja tema, mada smo mogli i neki blog o tom globalnom problemu otvoriti pa da pokušamo ljudima ako ništa barem oči otvoriti kako treba smeće bacati, kako rijeke nisu deponije, kako u njima žive male slatke ribice (kao u velikom akvarijumu) i jedu sve što dođe do njih pa i naše smeće :( 
Hitno u škole uvesti na razini matematike, stranog jezika, fizike i ostalih tezih predmeta i ekologiju ali ne čisto rekreativno nego da se taj predmet respektuje i to maksimalno!!! eto ja kao ljut

i šta sam ja ono mislio pisati...aha znam
Vratili smo se i pisanju ovog našeg  bloga i to me nekako veseli , da se ima za uspomenu koja rečenica o rođenju našeg malog zlata, da ostanu uklesane neke stvari, da se ne zaborave, da eto žive vječno...
Neki dan smo proslavili prvih 90 dana, tj. mali rođendan našeg pileta i baš "brzo" na neki način proleti tih par mjeseci. Sad mi je jasno kad pitam ljude koji imaju djecu sta su radili u nekim situacijama dobijem neki šturi odgovor, kao "Ma malo smo nešto imali grčića...pa malo plača..joj ne sjećam se."
 E pa zbog toga ću ja velikim slovima napisati da smo imali grčeve , i to baš imali i dosta vriske poslije ponoći i razmišljanja o odlasku kod čike dr.u po noći...i našeg pileta zajapurenog od plača i slike kako  nas gleda onako blijedo dok se mi sudaramo po stanu razbijajući glavu šta joj je  !?
daj pali fen, pa daj zvečku, pa lupaj ...pa šišti...u jednom trenutku mi je sinula ideja da se ja i super-supruga prijavimo u kakav dram orkestar ...
Pa ljuljaj na pilates lopti... daj čaja... ajjj.... ajmo dati malo kima... jesmo li davali kapi protiv grčića? Pa opet šišteći nastavimo u nekom našem ritmu nosajući  malu kao mali aviončić ... 
I odjednom sve stane... par minutica tišina... oči pune suza.. sva onako umorna od plača..   Pogledam je i ona se onako nekako  slatko nasmješi kao da ništa ni bilo nije ! !

Eto jedne od onih 90_set noći što smo uspjeli predeverati ...

22.12.2009.

Evo meeee ljudi....III dio

Juhu juhu evo mene , tj. nas, nastavljamo sa pisanjem bloga... konačno!!

Nakon dosta neprespavanih noći, plača, grčeva, pa opet plača negdje oko 3 ujutro...mjenjanja pelena povazdan (mada mi je super-supruga uglavnom glavna uloga uz naše malo zlato), evo nas ponovo.

Al' brate, preslatka je mašala:-))). Zovemo je: macoza, curični, mici, curica, mačkica, jubav...a dobila je i prijateljicu zvečku-Mevlidu, hehe:-))

Eh, sada, da dovršim priču!
Ni sam ne znam kako sam sjeo u auto i gdje sam parkirao. Imao sam osjećaj da je dobar komad moje glave ostao ispred limenih vrata porodilišta. Ubrzo sam se našao ispred zgrade sa četiri piva u kesi i nekim jadnim sendvičem od piletine. Stvarno mi je dobro došlo da se istuširam i nekako sa sebe saperem sve one loše stvari pokupljene u bolnici. U trenu su mi pive sletile niz grlo, a sendvič malo teže. Vjerujem da sam tada od uzbuđenja i litru rakije mogao popiti, a da mi ništa ne bude. Stvarno opak adrenalin!
Slijedeća stvar koje se sjećam bio je moj odlazak do punice (punki:). Tamo je sa punki bila neka žena koje se jedva, kroz maglu sjećam (nije od pive) i uopšte se ne sjećam sta smo pričali i da li smo pričali...znam da je tv bio upaljen i to je sve.
Sve neke slike, neko prebacivanje u glavi, zbrka...odjednom ja u bolnici ponovo, ispred vrata al sada u društvu punice, šure i super-suprugine tetke, možda sati negdje oko 21.00.
Možda sam bio i u zoni sumraka, ali se ne sjećam
Tetka mi je dala čokoladicu i onda su se otvorila ta famozna limena vrata i pojavila se povelika žena sa jasnim pogledom prema nama...'Gdje je muž?' ....ja sam podigao ruku, k'o u školi, i u trenu bio kraj nje (prije toga sam dugo razmišljao da li, ustvari, da budem na porodu ili ne). Ta žena (babica) imala je tako puno pozitivnog u sebi, izgledala je vrlo hrabro, jako, puna samopouzdanja, tako da sam se u trenu odlučio da prisustvujem porođaju.
Dug hodnik, polumračan (21.30h), par neonskih svjetala koje rade, neka pomoćna babica (pedijatrijska sestra) objašnjava mi kako da navučem 'zeleno odijelo'...iskreno govoreći, drugačije sam zamišljao porodiljnu salu, sa onim pločicama i dosta zastarjelog komunističkog namještaja, više mi je ličila na mesnicu nego na mjesto gdje rode donose bebe.
Vrlo čudan osjećaj, neopisiv, nadam se da sam doktoru rekao 'dobro veče', možda sam rekao 'đesi majstore' (nadam se da nisam)...srce ispada, panika, strah, trka, frka...vidim super-suprugu kako leži na stolu...prejaka svjetlost...kad sam prišao stolu kratko sam poljubio svoje pile, i doktor mi kratko objasni šta je moja uloga (podupiranje glave jasukom...baš zahtjevna uloga, heh)...Uh, ljudi, i onda krenu!!
Svi su, ustvari, bili iskulirani, sa jasnim pogledima, osim mene i mog zlata što se patilo...na njoj se već vidjelo mnogo umora, patnje, boli, i izgubljenosti...čekala je kraj...već joj je nestajalo snage..kosa zaljepljena na čelu, unezvjeren pogled. Ubrzo je slijedio prvi porođajni trud, ja pokušavam da pomognem pridržavajući glavu (evo upravo mi je priznala da joj je više pomoglo to što je osjećala moje prisustvo nego ta moja 'silna pomoć pridržavanja') i gledam doktorova leđa koji se nagnuo da pritisne stomak, da naša mačkica što brže dođe na svijet. Pa ponovo, pa stanka od minute, pa opet vrisak. Guraj! Puši! Diši! Evo ga! Evo ga! Bravo! Još malo! I onda sam ugledao malu glavu kako viri, e taj se osjećaj ne može ni opisati, pa neću ni pokušavati...ubrzo je sva bila vani i sve je bilo gotovo, kratko kupanje, ispiranje dišnih kanala i prvi plač, koji smo sa strahom dočekali, al se ni to ne može opisati. Ohhh hvala ti Bože!

Babica mi je dozvolila da je odmah vidim, onako slatku, crvenu, ehheh, male slatke oči su me pogledale i u njima sam vidio da su jedva dočekale da nas vide :)))
Svi smo bili umorni, pa i naše zlato koje su odmah vakcinisali i dali mi da oko nje svežem broj 17.
 Također sam super-harbroj-supruzi  pokušao zavezati isti broj oko drhteće ruke, kratko je poljubio, rekao da je sve ok, sjećam se da sam rekao "sve je ok ništa se ne brini :)))"
I to bi vam bilo to. Jedan jako zanimljiv dan u našim životima :)

Ćao i do sljedećeg posta, čuvajte se


20.10.2009.

Evo meeee ljudi....II dio

Znam da sam dodao stvari sestrici i sjeo na jednu od tri stolice koje su ispred limenih vrata gdje sam ostavio svoja dva zlata. Vrijeme stalo. Osjećam u zraku nešto čudno-neopisivo. Sam si. Sjediš i blejiš okolo sa najvjerovatnije najčudnijim pogledom koji si u lajfu imao. Ljudi prođu i gledaju me onako , nekako čudno, prestrašeno... Raščupane kose sjedi neki lik i okolo ubija pogledom nadajući da će mu neko pomoći, nešto reći, al' ništa , samo prođu za svojim poslom a ja eto ostajem opet sam sa svojim pogledom i limenim vratima ispred sebe.
Dogovorili smo se da nećemo svima razglasiti kao mi u bolnici da eto svoje previše ne sikiriki, nego kad mi super-mama javi da će uskoro u salu za donošenje mladih slatkih "mačkica" na svijet, e tad ja palim mob. i redom zovem sve naše bliže ljude. Tako je nekako  i bilo.
Sati, nešto oko 13. U meni 4 očajno ružne bolničke kafe i Oslobođenje u rukama. Ne čitam naravno, nego eto tako ih nosim okolo.
Kako  je opasno znati da ne možeš pomoći, strašan osjećaj. Samo možeš moliti (vjerovatno i ateisti tad mole nešto) da sve bude ok. Vraćaš film jesi li šta ružno u lajfu uradio, pregazio goluba, mačku..., sve te neke stvari prolaze ispred očiju. Kontaš koliko si puta opsovao, ma svašta se vrti po glavi.
Brojiš sestrice koje prolaze kraj tebe kao kraj bandere, brojiš pločice na podu, jedeš nokte, blejiš u prazno, ne razmišljaš o nicemu samo eto tako utačkan pa ti komotno mogu sve ukrasti, ti jednostavno nemaš pojma , jer apsolutno nisi duhom tu nego negdje... čekaš nešto da se desi a ne znaš kad i šta jer  strah od nepoznatog je j...o opak, tj. fuj!
I buduće tate neka ponesu 5L vode jer je fakat trebamo u to vrijeme. Savjet :)

Povremeno stanem i okrenem se da vidim spavaju li moje cure dok tata stavlja sve ovo na e-papir...  Dobro je,  spavaju ...

Nakon par sati hodanja ispred vrata dobijem sms u kojem stoji da će mi super-mama ostati i da idem kući jer nema potreba da se tu vrzmam, umaram, nego kući na tuš pa će mi poslije javiti šta dalje. Još nisu rekli kad će sve to da se desi al' eto svi smo znali da će nekad uskoro. To je stajalo u zraku, dijelilo stolicu sa mnom ispred limenih vrata, jednostavno je bilo tu...

opet cu nastaviti... (heheh opet Zagor i njegovi romani)


15.10.2009.

Evo meeee ljudi....

Ehej cao. Kako je? Ja , tj. mi dobro :)) tj.suppejj dobjo :))
"Mackica" je stigla. Da dobro ste culi, dosla sam ja na ovaj svijet... da, da... nema vise zaj...cije sad sam i zvanicno postao TATA hhihii
Proslo je vec oko mjesec dana i navikavamo se , trazimo se u svemu tome ja i moja supej-supruga koja je sve ovo podnijela opako hrabro i ja je ovom prilikom ljubnem 300 na sat, eto tako da znas :))
Sve hocu da dodjem na blog da sta napisem , da eto nekom pomognem , (valjda sebi)  stavljanjem nasih "slatkih muka" na ovaj e-papir ali bas se nema vremena  kako "upade" u nas zivot nasa mala "mackica".
Stvarno treba mlade ljude poducavati kako biti tata ili mama, majke mi... Ovim putem apelujem na ljude koji imaju dobre kontakte sa tamo nekim ljudima da se otvori neki centar, neka vrsta pomoci buducim roditeljima, jer stvarno je svaka pomoc super ... Nisu dovoljne vjezbe za trudnice jer je to samo dio onog sto ceka mlade roditelje, a i na tim vjezbama ne daju krkanima balkancima da prisustvuju... bas smo uzas...
Uglavnom je "Maca" tu, evo upravo se probudila da se najede prije ponovnog sna, (nadamo se da ce brzo zzz...), malo je zaplakala i sad je smirena  u narucju nase supeJ - supruge - mame a ja eto koristim priliku da zavrsim ovaj post. Iskreno govoreci frka je, mame mi, jest jest... uh koja promjena, onako polu-radikalno za sve oko nas a pogotovo za mlade mame, jer , ma treba im pomoci u svakom slucaju... (tek sad gledam na svoje roditelje drugim ocima hehhe)
Sve je ok dok je bila u stomaku, pa kao malo se mrda unutra, pa se malo mazimo ja i "stomak", pa gle nogica, jel ovo nogica i sve tako ... Prodje tih 9 mjeseci ... 3 ujutro... trudovi...patnja supruge a ja je gledam nekim pogledom , onim kojim nista ne mozes pomoci nego samo gledati...bespomocan si...Odlazimo u bolnicu i brzo se vracamo jer nije vrijeme... Opet bolovi i ponovni odlazak u bolnicu nekad oko podne taj dan...
Tad nam je nasa mamica i ostala a ja opet onako sa pogledom ostadoh sam iza nekih dosadnih limenih vrata...
Nastaviti ce se....
(ovo sam nastaviti ce se bas mrzio u zagorovim romanima , mame mi :))

23.09.2009.

LJUBAV SE ZOVE IMENOM TVOJIM

Ja, moje ime i prezime je postalo bezvezno,

Ja , ja sam u 21 i 50 postao TATA malog slatkog secera...

Ja sam se veceras napio piva, ja sam veceras imao 3000 poziva i ja sam vrlo sretan covjek...

Super je filing imati sjeban mob. sjebanu bateriju i svakog casa je dosadno "dobro" cekati kad ce ti se ugasiti mob.nakog svih tih poziva...

Super je biti u sali za poradjaje sa super-zenom, mojom zenom ;)

Super je pisati pismo mojoj maloj mackici, mom i nasem seceru... nasoj slatkoj za sad 5_satnoj mackici...  neko malo pismo od mene.

...

Ja sam veceras Ponosan, mi smo vecaras Ponosni .. ja evo slusam ljubavi moja pjesmu o covjeku koji je apsolutno ponasan... da to sam ja... ne samo ponosan nego sretno ziv .. ti si mi vecaras pokazala sta je zivot... nesto sto se rijecima ne moze pokazati...napisati...

Kad sam te vidio prvi put imao sam osjecaj kao da mi nesto hoces reci.. valjda da si i ti ponosna  stal'... fakat si me pogledala nakon svoje petominutne ovozemaljske price... hhehe bas si me pogledala nakon tete koja te zamotavala u razne njihove carsafe, pelene ..

Smjelo, zajebano, nekako hrabro.. bas zajebani pogled si imala... ravno u oci si me gledala ljubavi moja...ravno do dna srce nase malo...

Znam da ces nam  je..ti majku svojim placom , ne spavanjem , raznim kombinacijama...al' pogled tvoj mi je rekao hiljadu rijeci, hiljadu malih rijeci kojim opravdavas svoje buduce "slatko" ponasanje...

Samo zivi ljubavi nasa, za sebe , za nas....

Tvoj Tata :)

14.08.2009.

ljetnja noć u augustu...

Druga noć SFF_a. Četvrtak. Noć vedra sa toplim vjetrićem koji smo iskoristili da izletimo u malu šetnju po gradu, mislim na sebe i moje dvije slatke žene :)

Pun grad, auta , policije i zatrpanog saobraćaja. Ljudi sa svih strana hrle u Sarajevo na festival i stvarno je za najveće pohvale sva ta organizacija , jer ima tu vjerujem posla i posla za uraditi. No eto i mi se uvalismo u tramvaj da odemo malo nogice prošetati po gradu , po gradu koji stvarno dobije šmek super-super grada svake godine u ovo doba. Već u tram, smo skontali i onu drugu stranu našeg grada. Negdje oko kampusa upadaju "strendžeri" sa velim ruksacima, plavim kosama moguće from Švedska ili tako nešto, foto-aparatima - kamerama , nekim orginalnim majicama iz nekih tamo gradova stranjskih sa nekih festivala i naravno u svoj toj gužvi nekoliko momaka sa vrlo opakim-sumnjivim-džeparoškim -zalizanim frizurama...

Welcome ljudi ...

Grad pun. Crveni tepih i glave ćelave koje stoje na njemu. Gledaju u ljude, u nas, onako nekako kako ne trebaju al' eto nek' gledaju opaki momci, nek' potroše te svoje ljutiti poglede... Kontam kako je bezveze imati te security momke , baš ono nekako pih... A vala ko će šta uraditi već ispeglanim glumačkim facama i super gostu , ko je ono gost, e da Mickey Rourke ...allooo

Al' je grad ok, djece na svakom ćosku, ljudi se guraju negdje i slatko je stvarno osjetiti sve to na svojoj koži. E kad se porodimo pa kad budemo mogli pojesti oko 11h i po komad pizze to će biti super SFF al' otom - potom...

Malo prošetali, uzeli sve te programe i materijale oko festivala, eto ja srknuo jedno pivo, krenuli domu svome  kad iz auta djevojka pruži dvije ulaznice  " Eto vam za koncert, mi nećemo ići"

Zatvori vrata i ode!!

Kontam kakav koncert, kad ono Aleksandra Radović , dvije  pozivnice. Uh reko vidi ovo kako je jednostavno doći do karata ,heheh ,nešto mi svi raspoloženi večeras, i stranci i džeparoši i djeca i policajci...

"Šta ćemo ??" pitam ja svoje žene. Sad da idemo na svirku, baš mi se i ne ide na Radovićku, nije naš fol, mislim dobra je ona al' ... znam onu pjesmu sa "biciklom", a da svoje žene patim do 2, 3 ujutro baš mi se to i ne radi pa da je i U2 a ne plava žena sa biciklom (eto barem znam kako izgleda)

"Ajmo ih zamjeniti" reče buduća  super-mama. "Vidjeti kakvu drugu svirku i eto rješenja"

Već vjetar hladan, žurimo da se dokopamo Skenderije da vidimo šta se može uraditi sa ulaznicama kad tapkaroši "Karata, karata..." Ne može nam on  zamjeniti ( ima ulaznice  za sve svirke samo trebamo dati svoje dvije i jos nesto doplatiti ) al' će kupiti od nas ako ne uspijemo zamjeniti za neki drugi koncert na originalnom prodajnom mjestu ( naravno na origanalnom mjestu Brko me blijedo pogleda , " Ne može to dečko " i zatvori mali prozorčić da ga ovaj augustovski vjetar ne udari u krsta )

Taxi!!! Toplo , klima u autu, audi onako noviji, sa radija krenula A. Radovićka, neki voditelj govori o koncertu koji ce se održati  a mi na pola puta ka stanu i u džepu nesto sitnih konvertibilnih maraka, zveckaju ...

I što bi moj najjači filmski  junak Forrest Gump rekao " To je sve što imam da kažem o tome" :))

Laku noć dragi moji a Aleksandri želim uspješan koncert u sklopu SFF_a :)

31.07.2009.

temperatura!!!

Drustvo cao !!!

Pih kako vrijeme leti... ljut sam na to nesto sto vrijeme broji  majke mi.

Toliko toga se desi u samo nekoliko dana , da ne pricam o mjesecima koji su prosli nakon naseg zadnje posta. Sramota za kreatora bloga a i za nas dvoje jer znam da ce biti pitanja od naseg potomka sto nismo svaki  dana nesto pisali... sorry ljubavi ..fakat sorry

...

U jednom trenutku sam vidio  ispod volana da je temp. zaljepljena za ono sto znaci vrelo i auto vristi da stanem !! Ljeto, vrelo vani i mi i auto i temp. Jednom rjecju fuj!!

Stali, sta cemo drugo. E i asfalt je vreo i sve je vrelo negdje oko Kljuca , tj nekih par kilometara od njega. Pod haubom voda isparila. Motor radi nekako kako sam on zna.Uzas!

Mi se u cudu gledamo skriveni ispod crnih naocara sa upitnicima iznad glave !?

Ja koji nemam pojma oko auta i moja ljubav sa stomakom koja planira o Uni i laganom namakanju nogica u cistoj nam rijeci takodjer ne zna sta da radimo u ovom trenutku... uzas...katastrofa... ma fuj!!

Sta sad? Zovi ovog - onog, sa pitanjem "sta radis kad ti je temp. golema?"

"A sta se radi kad naspemo vode i kad ...." Strasna pitanja mene mojim drugovima koji takodjer nemaju pojma o autu kao i autor ovog texta. (fakat treba znasi stosta  u lajfu mame mi)

Reko zvati bihamk, jbg sta da radimo drugo? (kao ja pametan) E da ne zaboravim ...

Uputstvo za sve koji negdje putuju sa "trudancama" :

1.  ponijeti previse para :)) obavezno

2.  imati hrane u autu , obavezno

3.  imati novo novo auto!! obavezno

4.  znati mnogo oko kvarova poput gumu promjeniti, temp.auta, struje, svjecica, ....

5.  novine, vode za piti, stolice na rasklapanje, slatkog, i vedrog biti raspolozenja bez obzira na sve kvarove koji se mogu  desiti, tj. biti  bosanski superman :))

i 6.  obavezno broj bihamka koji glasi 1282 i koji nam spasava nase slabe mehanicko-automobilisticke duse.  (Znaci ako imate u vidu kreiranja porodice i putovanja negdje , obavezno uzeti sve prirucnike oko popravke auta ili uzeti nekoliko sati kod kakvog brke automehanicara da se znaju sve stvari oko  raznih  mehanickih  zezancija.    Nema citati tamo e-novine.com i kojekakve  kolumne nego nesto pametnije i za ovakve situacije potrebnije stvari)

I nazovem ja i "kaju "oni eto malog i mali dodje i zakaci nas i odvuce u brzi servis u Kljucu i decko nesto upali pa vode pa daj vako nako i "kaje" gotovo... kao temp.dobra...

Kontam ja kako je dobro njegovoj zeni i kako uziva kad krenu na more ili negdje a "cojek" zna kako se pravi svaki kvar na njihovom automobilu. Fakat je dobro biti zena od automehanicara :)))

ps.sorry sto nemam čćščž.. aj bit' ce..


Stariji postovi

Novi život
<< 02/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28

na ovo klikamo počesto

Probajte dobrih tekstova
www.e-novine.com
www.pescanik.com

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
5039

Powered by Blogger.ba